Dobrodosli na : WWW.EUROPEN.FORUME.BIZ
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.


this is a new forum, an it will be better, ) tnx for visit!
 
HomePortalGalleryLatest imagesSearchRegisterLog in
Search
 
 

Display results as :
 
Rechercher Advanced Search
Latest topics
» Counter Strike 1.6 Download, CS 1.6 Pro Version
Sve o BIOS-u I_icon_minitimeTue Dec 17, 2013 12:18 pm by hola

» Counter Strike 1.6, Download setup.exe, the Online Game free full version, http://forum.blonde-lovers.com
Sve o BIOS-u I_icon_minitimeTue Jul 16, 2013 11:51 am by hola

» Download Counter Strike 1.6, the Online Game free full, http://forum.blonde-lovers.com
Sve o BIOS-u I_icon_minitimeThu May 16, 2013 7:08 am by hola

» Counter Strike 1.6 download
Sve o BIOS-u I_icon_minitimeThu Apr 25, 2013 12:52 am by hola

» Counter Strike 1.6 Full p48 (2012) FAST DOWNLOD (One Link)
Sve o BIOS-u I_icon_minitimeTue Jan 08, 2013 8:42 am by hola

» The Great Tree (walkthrough)
Sve o BIOS-u I_icon_minitimeWed Feb 10, 2010 6:43 am by Admin

» The Blackwell Legacy (walkthrough)
Sve o BIOS-u I_icon_minitimeWed Feb 10, 2010 6:42 am by Admin

» Dead Space (sifre)
Sve o BIOS-u I_icon_minitimeWed Feb 10, 2010 6:41 am by Admin

» Virtua Tennis 4
Sve o BIOS-u I_icon_minitimeWed Feb 10, 2010 6:40 am by Admin

Navigation
 Portal
 Index
 Memberlist
 Profile
 FAQ
 Search
Forum
Affiliates
free forum
 
Navigation
 Portal
 Index
 Memberlist
 Profile
 FAQ
 Search

 

 Sve o BIOS-u

Go down 
AuthorMessage
Admin
Admin
Admin


Posts : 144
Join date : 2010-02-06
Age : 33
Location : Montenegro-Podgorica

Sve o BIOS-u Empty
PostSubject: Sve o BIOS-u   Sve o BIOS-u I_icon_minitimeSun Feb 07, 2010 5:48 am

Uvod :
Osnovni ulazno-izlazni sistem (Basic Input Output System) - poznat i
kao BIOS - nalazi se u malom fleš EEPROM memorijskom modulu na matičnoj
ploči. On je u obliku memorije samo za čitanje, ali može da se prepiše
ili programira kada se upotrebe pravi alati i tehnike. Za vreme
podizanja PC računara, procesor na matičnoj ploči kao svoj prvi manevar
uvek izvršava program smešten u BIOS-u.
Kada PC besposliči kroz proces podizanja, sistem radi sporo, Windows
"puca", ili hardver otkazuje, možda je neispravan loše konfigurisan
BIOS. U ovom članku, pokazaćemo vam kako da rukujete centralom vašeg PC
računara i učinite da vam sistem radi brže i bolje.
U odeljku pod naslovom "Osnove" objašnjeni su temelji BIOS-a. Tu ćete
naučiti šta je BIOS, kako možete da mu pristupite i kako da u njega
steknete poverenje. U odeljku pod naslovom "Ključna podešavanja"
objašnjene su značajne opcije BIOS-a sa kojima bi svaki korisnik
računara trebalo da bude upoznat. Napredniji korisnici će možda
poželeti da odmah predju na odeljak "Podešavanje BIOS-a"; oni će tamo
otkriti kako da koriste skrivena podešavanja da bi aktivirali
neiskorišćene rezerve električne energije, omogućili nove funkcije i
oslobodili se "uskih grla" i nekorisnih opterećenja sistema.
Osnove
Kao prvi program koji procesor izvršava u vreme podizanja sistema, BIOS
predstavlja centralnu procesorsku jedinicu glavnim komponentama na
matičnoj ploči i daje instrukcije centralnom procesoru u pogledu toga
koji sledeći program da izvrši, kada se završi kôd BIOS-a. Po pravilu,
BIOS onda pristupa sektoru za podizanje sistema na uredjaju za
podizanje, što može biti fleksibilna disketa, CD-ROM, DVD, ili čvrsti
disk. Sektor za podizanje sistema sa svoje strane učitava neku vrstu
programa za upravljanje podizanjem, koji pokreće glavni operativni
sistem za mašinu, kao što je Windows ili Linux.
Kada se završi proces pokretanja, BIOS još uvek nije obavio sve svoje
poslove. Mnoge vrste pristupa hardveru u PC računaru u stvari
obuhvataju da operativni sistum pristupi BIOS-u, koji onda pristupa
hardveru u ime operativnog sistema.
1. Verzije BIOS-a
Svaka matična ploča ima svoj sopstveni jedinstveni BIOS, koji je
specijalno projektovan da rukuje hardverom koji se na njoj nalazi.
Osnovu većine BIOS Programa predstavlja Phoenix Award BIOS, koji se
javlja u dva različita formata. Pronaći ćete i neke računare na kojima
radi American Megatrends (AMI) BIOS.
Struktura BIOS-ovih menija i nomenklatura koja se koristi za opcije
menija menjaju se od proizvodjača do proizvodjača. U stvari, BIOS
meniji za dva uzastopna modela matičnih ploča mogu čak i da se
razlikuju, u većoj ili manjoj meri. To objašnjava zašto ne možemo da
obezebdimo precizne opise BIOS opcija za svaki PC računar koji poznaje
ljudska vrsta. Svejedno, trebalo bi da otkrijete da su sledeća
objašnjenja, zasnovana na Phoenix Award BIOS-u u direktnoj vezi (ako ne
baš i identična) sa onim što ćete pronaći na svom sopstvenom PC
računaru. Ne padajte u depresiju ako ne možete da nadjete neka od
podešavanja imenovana na vašem računaru - to samo znači da se BIOS na
vašem PC-ju ne bavi direktno odnosnim hardverskim funkcijama ili
mogućnostima.
2. Pristupanje vašem BIOS-u
Za vreme pokretanja, dok BIOS proverava hardverske komponente vašeg
sistema, prebrojavajući raspoloživu RAM memoriju i konmtrolišući čvrtse
diskove (i druge pogone i uredjaje), možete da pozovete BIOS Setup
program pritiskom na specijalan taster na vašoj tastaturi. Ti često
znači da pritisnete taster delete [Del], ali bi mogao da bude i neki
drugi taster, kao što je na primer [F2]. Pročitajte poruku na ekranu za
vreme podizanja sistema: većina BIOS-a prikazuje poruku na dnu ekrana
koja glasi nešto kao "<F10 = Setup>". Ako ništa drugo ne uspe,
možete uvek da pogledate u priručnik za PC ili matičnu ploču, da biste
identifikovali taj čarobni taster. Pritisnite ga i držite sekundu ili
dve kada PC počne da se podiže.
Ako radi kao što bi trebalo, BIOS ći završiti sa prebrojavanjem
raspoložive memorije, a onda će se pojaviti ekran sa glavnim BIOS
menijem. Ako se ne dobije željeni rezultat, ponovo podignite PC i
probajte drugi taster. Na primer, mnogi noutbuk računari koriste [F1]
ili taster escape [Esc]. Ponekad, tasteri kao što su [F2], [F10] ili
sekvence tastera kao
[Alt F1] mogu da obave posao.
3. Manipulisanje BIOS podešavanjima
Sve o BIOS-u 13ru

Program BIOS Setup: Dodjite do neke stavke koristeći tastere kursora, a onda pritisnite Enter da biste napravili izbor
(Snimak ekrana A)
Da biste pristupili opciji u BIOS-u, upotebiti tastere kursora
(strelice) da biste osvetlili svoj izbor, kao što je prikazano na
snimku ekrana A. Pomoću tastera Enter pozvaćete podmeni ili otvoriti
okvir za izbor, kao što je ilustrovano na snimku ekrana B. Da biste
promenili vrednost pridruženu podešavanju koje ste odabrali, treba da
koristite tastere plus [+] ili minus [-], ili neku drugu kombinaciju,
kao što je [Page Up] ili [Page down]. Iz ekrana glavnog menija,
upotbićete tu tehniku da se krećete po različitim podmenijima, od kojih
neki mogu da imaju i sopstvene podredjene menije, sve dok ne dodjete
tamo gde je terbalo da odete.
Sve o BIOS-u 20ip
Otvaranje podmenija: Mnoge vrednosti opcija mogu da se promene pomoću
tastera za plus [+] i minus [-], dok druge zahtevaju kretanje unutar
menija ili liste za izbor za izbor, kao što je prikazano na snimku
ekrana B.
Hajde da pogledamo razne menije u tipičnom BIOS setup programu:
• U menijima "Main" ili "Standard CMOS Setup", možete da postavite
datum i vreme i da definišete atribute svojih čvrstih diskova.
• U meniju "BIOS Features Setup", radićete sa opštim podešavanjima svih vrsta.
• Meni "Integrated Peripherals" je taj u kome možete da upravljate interfejsima i pomoćnim sistemskim funkcijama.
• Meni "Power Management Setup" je mesto na koje treba da odete da
biste konfigurisali štednju električne energije, ili funkcije
upravljanja napajanjem električnom energijom.
• Meni "PnP/PCI Configurations" vam dozvoljava da preuredite koji
prekidi (IRQ-ovi) se odnose na specifične PCI kartice za proširenje u
vašem PC računaru. Ako te funkcije ne pronadjete identifikovane kao
takve (ili tome slične) u meniju Main, verovatno ćete ih naći pod
menijem "Advanced".
• Meni "Hardware Monitor" prikazuje vrednosti sa sistemskih senzora,
kao što su temperatura procesora ili brzine ventilatora (u obrtajima u
minutu). One su uobičajene za hladnjak centralne procesorske jedinice i
sistemski ventilator, ali mogu da postoje i za izvor napajanja
električnom energijom ili druge ventilatore za koje matična ploča ima
senzorski hardver.
• Stavka "Load Setup Defaults" ponovno uspostavlja fabrički
podrazumevana podešavanja i briše sve promene koje ste već napravili.
To može da bude posebno korisno kada ste nešto pogrešno konfigurisali,
a rezultati toga prave probleme u vašem sistemu.
4. Završavanje BIOS sesije
Da biste završili svoj rad u programu BIOS Setup, morate da pritisdnete
taster [F10], ili da izaberete stavku u glavnom meniju gde piše "Save
& Exit Setup". To ponekad traži da se prvo izabere opcija "Exit", a
zatim podstavka "Exit & Save Changes". Onda će vam se ponuditi
izbor izmedju [Y] i [N], gde taster [Y] pamti vaše promene, a taster
[N] ih odbacuje. Izaberite jedan ili drugi i izaćićete iz programa BIOS
Setup.
ključna podešavanja
Sledeći BIOS trikovi će vam pokazati kako da promenit prioritetni na
vašem računaru, pokrenete stoni PC pritiskom na taster ili miša,
aktivirate podršku za USB 2.0 i izlazite na kraj sa problemima
ventilatora ili promenama u hardveru.
5. Uspostavljanje prioritetnog redosleda za podizanje
Sve o BIOS-u 32wi
Preskočite fleksibilknu disketu za vreme podizanja: izaberite
čvrstidisk kao uredjaj za podizanje (kao što je prikazano na snimku
ekrana C).
Većina PC-jeva pokušava da se podigne sa fleksibilne diskete za vreme
pokretanja. To troši dosta vremena i predstavlja mogućnost infekcije od
virusa sektora za podizanje. Suočimo se sa realnošću: u ovo vreme retka
je potreba da se sistem diže sa fleksibilne diskete. Ako kažete BIOS-u
da se ne zamara proveravanjem uredjaja za fleksibilnu disketu i
isključite provere flopija, to će pomoći da se skrati vreme podizanja.
BIOS ima mehanizam da vam dopusti da kontrolišete uredjaje sa kojih vaš
PC može da se podigne i redosled u kome bi ti uredjaji trebalo da se
ispituju. Sledeća konfiguracija omogućava da vaš PC preskoči uredjaj za
fleksibilnu disketu za vreme pokretanja, ubrzavajući na taj način
proces podizanja i podižući bezbednost sistema.
Evo kako to da uradite: prvo izaberite "Advanced BIOS Features, Boot
Sequence", a onda promenite "1st Boot Device" sa "Floppy" na "Hard
Disk", kao što je prikazano na snimku ekrana C; on bi mogao da se
nazove "HDD-0". To upućuje BIOS da ide pravo na sektor za podizanje na
uredjaju čvrstog diska, bez preduzimanja nepotrebnih obilaznih puteva.
Kada se napravi ta promena, računar više ne pokušava da se podigne sa
fleksibilne diskete, ali još uvek proverava da bi utvrdio da li je
uredjaj fleksibilne diskete instaliran na vašem PC-ju, što troši vreme.
Da bi se izbegla ta provera, obavezno podesite i opciju "Boot Up Floppy
Seek" na "Sve o BIOS-u Grinisabled".
6. Ubrzajte podizanje PC računara
Suština ove provere je u tome da vaš PC neće otići da traži nove čvrste
diskove svaki put kada se bude podizao. Preskakanje te provere će
potpomoći ubrzavanje celog procesa.
Evo kako to da uradite: sem ako niste regularno menjali uredjaje u
vašem sistemu, podesite vreme traženja uredjaja na nulu. U "Main"
meniju, opdesite vrednost "Timeout" na "0".
7. Aktivirajte podršku za USB 2.0
Sve o BIOS-u 47gc
USB: Oni koji su instalirali Windows XP sa Service Pack 2 trebalo bi da
omoguće "USB 2.0 Controller", kao što je prikazano na snimku ekrana E.
Na mnogim matičnim pločama, opcija "USB Controllers" je instalirana
tako da je aktivan samo USB 1.1. Glavni uzrok te stvari je to što sam
Windows XP, pre dodatka bilo kakvog Service Pack-a, ne podržava USB
2.0. Sledeća BIOS manipulacija vam omogućava da kasnije aktivirate
podršku USB 2.0.
Da biste to uradili, jwednostavno promenite vrednost za tu opciju na
"Enabled" (kao što je prikazano na snimku ekrana E) ili na "V1.1+V2.0",
kao što ponekad može biti slučaj. Preduslov za korišćenje bržeg
interfejsa USB 2.0 je da Service Pack 1, kao minimum, mora da se
instalira za Windows XP.
8. Rešavanje problema sa USB uredjajima
Neki memorijski "štapići", fleš uredjaji, MP3 plejeri sa memorijskim
funkcijama i USB čvrsti diskovi vuku svoje napajanje električnom
energijom iz USB porta. Ako se ne isporuči dovoljno električne
energije, uredjaj bi mogao da ne radi. To je razlog zašto treba da
obezbedite da interfejs USB može da izda dovoljno električne energije
da bi se napajali priključeni uredjaji.
Proverite svoj BIOS da vidite da li možete da pronadjete opciju koja se
zove "USB 2.0 HS Reference Voltage". Ako je takva opcija na
raspolaganju, promenite pridruženu vrednost sa "Low" ili "Medium" na
"High" ili "Maximum".
9. Reakcija PC tačunara na otkaz/gubitak napajanja
Unutar menija "Power Management", BIOS nudi opciju da se odredi kako će
računar reagovati na nestanak ili otkaz napajanja električnom
energijom. Opcija "AC Power Loss Restart" ili "Restore on AC Power
Loss" kontroliše kako će se PC ponašati jednom kada se, posle nestanka,
napajanje električnom energijom ponovo uspostavi (ili u slučaju nekog
drugog neočekivanog ili neželjenog prestanka rada). Opcija "Previous
State" ili "Last State" vraća PC računar u stanje koje je bilo na snazi
u trenutku nestanka napajanja električnom energihjom ili prestanka rada
sistema. Dodelite toj opciji vrednost "On" ili "Enabled" da biste
automatski ponovo podigli sistem; dodelite vrednost "Off" ili "Sve o BIOS-u Grinisabled" da biste ostavili mašinu sa isključenim napajanjem.
10. Monitor PC zdravlja
BIOS nudi informacije i podešavanja u vezi operacionalnog zdravlja
vašeg PC računara. Ti alati vam dozvoljavaju da nadgledate vitalne
komponente sistema u realnom vremenu, kao što su centralna procesorska
jedinica, ventilatori, izvor napajanja električnom energijom i čvrsti
diskovi. Na primer, alarmi i upozorenja u vezi temperature centralne
procesorske jedinice mogu da vam pomognu da izbegnete pregrevanje vašeg
sistema, a možda čak i da se sistem bezbedno isključi.
U menijima "Health" ili "H/W Control" možete da pratite promene u
ulaznim naponima, kao i da očitavate stvarne vrednosti temperature u
unutrašnjosti vašeg PC-ja. Većina BIOS-a prikazuje u najmanju ruku
temperature centralne procesorske jedinice i kućišta, a mnogi od njih
obezbedjuju i dodatna očitavanja temperature, na primer za čvrste
diskove i matičnu ploču, ili za podnožje centralne procesorske
jedinice. Slično tome, možete da dobijete očitavanja brzina (u
obrtajima u minutu) za ventilatore centralne procesorske jedinice i
sistema.
11. Ublažavanje problema u vezi sa ventilatorima
Ako vaš PC neće da se pokrene, to može da bude zato što se ventilator
centralne procesorske jedinice okreće suviše sporo - ili čak stoji u
mestu. To se naročito dešava kod toplotno regulisanih vrhunskih
hladnjaka, koji mogu da se obrću vrlo sporo (ili da se potpuno
zaustave) kada su očitavanja temperature veoma malih vrednosti, što
može da dovede BIOS u zabunu, pa on protumači da nešto nije u redu sa
ventilatorom. Eto zašto su veoma zgodna podešavanja BIOS-a.
Podesite vrednost opcije koja se zove "CPU Fan Failure Warning" na "Sve o BIOS-u Grinisabled".
Jednom kada ste isključili tu funkciju, računar će se pokrenuti čak i
sa sporim ventilatorom. Naravno, problem je što nećete moći da
pristupite BIOS-u prilikom prvog pokretanja sistema ako je, što je
često slučaj, podrazumevana vrednost za to podešavanje "Enabled". U tom
slučaju, možda će biti potrbno da se privremeno vratite na jevtin
hladnjak za centralnu procesorsku jedinicu koji ste dobili uz matičnu
ploču ili centralni procesor, a koji radi konstantno sa maksimalnom
brzinom obrtanja ventilatora. Kada isključite ovo podešavanje, vratite
se opet na vaš vrhunski hladnjak, bez potrebe da vodite računa pristupu
BIOS programu radi blokiranja hitnog isključenja.
12. Izbegavanje otkaza sistema
Moderni čvrsti diskovi mogu da otkriju probleme ili simptome koji
nagoveštavaju da predstoji otkaz uredjaja, i da izdaju odgovarajuće
upozorenje BIOS-u. Ta funkcija se zove "Self Monitoring And Reporting
Technology" (SMART). Aktiviranje "HDD SMART Capability" dozvoljava
BIOS-u da pošalje upozoravajuću poruku softveru kao što je Norton
System Works, ili poznatom besplatnom uslužnom programu SpeedFan. Taj
softver sa svoje strane onda može da vas upozori na uslove u kojima se
nalazi vaš memorijski uredjaj, obezbedjujući na taj način rano
upozorenje o mogućim problemima diska, tako da možete da preduzmete
neku akciju popravke ili spasavanja podataka.
13. Upotreba starijih skenera i štampača
Sve o BIOS-u 55hq1
Paralelni port: "ECP+EPP" je najbrži režim komunikacije preko paralelnog porta (Snimak ekrana F).
Paralelni interfejs vašeg PC-ja (poznat i kao paralelni port) normalno
je podešen da dozvoli samo jednosmerne komunikacije. To podešavanje
radi za skoro svaki uredjaj, ali takodje i ograničava brzine prenosa
podataka na sporih 100 kb/s. Sledeći trik može da obezbedi brzine
prenosa podataka do 1 Mb/s za vaš paralelni port.
Sve što teba da uradite je da aktivirate ili "ECP" (Extended Capability
Port) ili "EPP" (Enhanced Parallel Port). U stvari, često ćete naći oba
režima koji se zajedno identifikuju kao jedinstveno podešavanje koje se
čita kao "ECP/EPP".
Upozorenje: ako štampač i skener dele jedan paralelni port, ta
konfiguracija može da prouzrokuje sukob uredjaja ili probleme, kao što
je prikazano na snimku ekrana F. Ako želite da održite veliku brzinu
prenosa podataka, biće potrebno da instalirate dodatnu PCI karticu za
proširenje, da biste dodali drugi paralelni port vašoj mašini i da
biste pomerili jedan od tih uredjaja na drugi takav port. Alternativno,
umesto toga upotrebite adapter USB-na-paralelni-port za jedan vaša dva
uredjaja.
Podešavanje BIOS-a
U ovom odeljku, ambiciozniji korisnici mogu da nauče kako da do
krajnjih granica skrate proces podizanja sistema, ubrzaju grafičke
kartice, najviše iskoriste svoje centralne procesorske jedinice, podese
skupove čipova matičnih ploča i "iscede" više performanse iz svojih RAM
memorija.
14. Prikazivanje rezultata samoispitivanja prilikom uključenja (Power-on Self-Test, POST) za vreme podizanja sistema
Za vreme pokretanja PC-ja, sa ekrana mnogih računari jednostavno
bljeska šareni proizvodjačev logo umesto da vam se prikazuje šta se
trenutno dešava. Umesto lepih sličica, moguće je - i verovatno bi
trebalo - da vam PC prikazuje rezultate testova koje izvršava.
Evo kako to može da se uradi. Iz menija "Advanced BIOS Features", opdesite vrednost opcije "Full Screen LOGO Display" na "Sve o BIOS-u Grinisabled".
Posle toga, možete da prolazite kroz i čitate rezultate svih testova
koji se izvršavaju na vašem PC računaru dok on sam sebe pokreće.
15. Podignite svoj PC dva puta brže
Ovaj trik vam dopušta da vaš računar preskoči ispitivanja raznih
komponenata za vreme pokretanja. Na primer, raspoloživ prostor u RAM
memoriji će biti prozvan samo jednom, a ne uobičajenih tri puta;
rezultat je da bi vaš računar trebalo da se pokrene skoro dva puta brže.
Iz menija "Advanced" ili "Advanced BIOS Features", promenite vrednost
opcije "Quick Power On Self Test" ili "Quick Boot" na "Enabled".
Upozorenje: ako se pojavi bilo kakav hardverski problem kada napravite
ovu promenu, biće potrebno da ponovo udjete u BIOS Setup i vratite ovu
opciju na "Sve o BIOS-u Grinisabled" - što će omogućiti BIOS-u da vam pomogne u pronalaženju šta je izazvalo nevolju, tako da možete to da popravite.
16. <Pokrenite pravu grafičku karticu
BIOS pokušava da odluči koju grafičku karticu da koristi svaki put kada
radi, ali to zaista nije stvarno potrebno - vi to već znate!
Izaberite opciju iz menija označenu kao "Init Display First", što
takodje može da se pojavi i kao "Primary VGA BIOS" ili "VGA Boot From",
zavisno od vaše BIOS verzije. Postavite njenu vrednost na "AGP" ako
koristite AGP grafičku karticu u vašem PC računaru. U najnovijim
sistemima sa PCI Expressom, ta opcija se obično zove "PEG Port/Graphic
Adapter Priority". U tom slučaju, postavite njenu vrednost na "PEG",
ako vaš siste koristi grafičku karticu PCI Express.
17. Deaktivirajte zastarele grafičke funkcije
Sve o BIOS-u 67wu
BIOS keširano: ova podešavanja samo poboljšavaju performanse u MS-DOS-u (pogledajte snimak ekrana G.)
Opcije "Video RAM Cachable" i "Video BIOS Cachable" pojačavaju grafičke
performance na starijim mašinama koje izvršavaju DOS - ali ne rade
ništa za Windows. Pa zašto da se uošte zamarate sa njima?
Postavite i opcije "Video RAM Cachable" i "Video BIOS Cachable" na "Sve o BIOS-u Grinisabled".
Kad ste već tu, deaktivirajte i "VGA Palette Snoop", ako se takva
opcija pojavljuje. Možete takodje bezbedno da deaktivirate opciju
"System BIOS Cacheable" (pogledajte snimak ekrana G) - ona više ne
obezbedjuje pojačanje performanse, a u nekim slučajevima može da ima i
negativan uticaj na stabilnost sistema.
18. Instalirajte memoriju za teksture
Opcija za "Graphics Aperture Size" (koja može da se pojavi i kao "AGP Aperture Size"Sve o BIOS-u Wink
bila je prvobitno namenjena da pomogne grafičkim karticama AGP da
efikasnije koriste sistemsku RAM memoriju kada renderuju grafičke
teksture. Ta funkcija je postala zastarela danas kada mnoge grafičke
kartice imaju 128 MB ili čak 256 MB video RAM memorije na ploči. U isto
vreme, video RAM memorija tipično radi brže od sistemske RAM memorije.
Staro "odokativno" pravilo, koje se često navodi u obliku "postavite
veličinu grafičke aperture na polovinu RAM memorije u vašem sistemu",
zato više ne važi. Umesto toga, bolje je da postavite memoriju za
teksture na optimalnu veličinu.
Umesto toga, postavite vrednost za "Graphics Aperture Size", što može
da se pojavi i kao "AGP Aperture Size", na "128" ili "64" MB.
19. Promenite podešavanja generatora takta
Ovaj trik sprečava probleme sa AGP karticom kada se prisilno obrzava čeona magistrala (Front Side Bus, FSB).
Stavka menija "AGPCLK/CPUCLK" (može da se pokaže i kao "AGP Clock"Sve o BIOS-u Wink,
pojavljuje se na sistemima sa matičnim pločama za koje proizvodjač
obezbedjuje funkcije prisilnog ubrzavanja. Ako je prisutna, podesite
joj vrednost na "Fix". To sprečava prisilno ubrzavanje čeone (FSB)
magistrale od takodje automatski prisilnog ubrzavanja AGP grafičke
kartice. Vrednost "1/1" prouzrokuje da AGP kartica radi na istoj brzini
generatora takta kao i FSB magistrala. Vrednost "2/3" postavlja
generator takta AGP na 2/3 brzine generatora takta za FSB, tako da se
100 MHz za FSB prevodi u 66 MHz za AGP karticu.
20. Povećanje brzina AGP generatora takta
Sve o BIOS-u 77in
Povećanje brzine AGP generatora takta pojačava performansu, ali može i da dovede do problema - pogledajte snimak ekrana H.
Neke matične ploče dozvoljavaju da se poveća brzina AGP generatora
takta. Pojačavajte tempo u malim koracima (pogledajte snimak ekrana H)
za vrednost "AGP Frequency", i ponovo podignite vaš PC računar posle
svake postepene promene. Ispitajte svako podešavanje sa nečim kao što
je 3D "pucačka igrica", da biste videli da li sistem ostaje stabilan.
Radite tako sve dok se znaci nestabilnosti sami ne pokažu, a onda se
vratite na prethodno podešavanje.
21. Pojačajte AGP nivoe napona
Veće brzine generatora takta povlače za sobom i veću potrošnju
električne energije. Sledeće promene obezbedjuju slotu gradfičke
kartice na matičnoj ploči više ulazne napone.
Opcija "AGP Voltage" dozvoljava vam da pojačate ulazni napon u koracima
od po 0,1 V. Medjutim, napravite takve promene samo kada veće brzine
AGP generatora takta dovode do nestabilnosti sistema i kada osećate
potrebu za povećanom brzinom.
Upozorenje: u izvesnim okolnostima, podešavanje nivoa napona na suviše
visoke vrednosti može da uništi grafičku karticu. Kada pojačavanje
ulaznog napona nema nikakvog efekta, obavezno vratite napon na nižu
vrednost i smanjite brzinu AGP generatora takta, da biste sigurno
uspostavili miran i stabilan rad vašeg sistema.
22. Aktivirajte nivoe CPU keša
Sve o BIOS-u 83me
Akctiviranje CPU keša na bilo koji od nivoa 1, 2 ili 3 daje definitivne
prednosti u pogledu performanse (pogledajte snimak ekrana I.)
Centralna procesorska jedinica radi primetno brže od ostatka matične
ploče, pa zato često mora da čeka na podatke. Ubrzajte taj proces iz
pomoć SPU keša, oblika brže memorije koja se nalazi izmedju centralne
procesorske jedinice i sistemske RAM memorije.
Keš memorija nivoa 1 (L1) je veoma mala, ali se nalazi na samoj matrici
čipa centralne procesorske jedinice, tako da obezbedjuje brzo,
privremeno skladište za podatke. Keš memorija nivoa 2 (L2) je značajno
veća i može da skladišti čitave elemente programa; kada centralna
procesorska jedinica zatraži podatke koji se već nalaze u kešu, to
poboljšava performansu zato što sistemska RAM memorija ne može da se
odazove zahtevima ni približno tako brzo. Sistemi koji imaju centralne
procesorske jedinice sa integrisanom keš memorijom nivoa L2, obično
imaju pristup i spoljašnjoj keš memoriji nivoa 3, koja još više ubrzava
PC računar. Aktivirajte sve opcije koje vam matična ploča (i BIOS)
stavljaju na raspolaganje, kao što je prikazano na snimku ekrana I.
23. Uključite APIC
Skupovi čipova matične ploče tipično sadrže dve glavne komponente, koje
se obično zovu severni most (north bridge) i južni most (south bridge).
Oni "gone" signale podataka izmedju centralne procesorske jedinice,
sistemske RAM memorije, kartica za proširenje i drugih periferijskih
uredjaja. Sledeća konfiguracija omogućava da računar opslužuje više
prekida i, samim tim, više uredjaja. Ukupan broj upotrebljivih prekida
penje se na od 16 do 24. Pored toga, opsluživanje prekida postaje
primetno fleksibilnije, što takodje dovodi do ušteda u vremenu prilikom
upravljanja podacima.
Sve što teba da uradite je da odete do menija "Advanced BIOS Features"
i obezbedite da funkcija "APIC Mode" bude sigurno postavljena na
"Enabled".
24. Uključite Burst Mode
Svi pristupi čvrstim diskovima, PCI karticama i RAM memoriji rade brže
u režimu "Burst Mode". U tom režimu rada, parovi uredjaja mogu da
razmenjuju podatke posebno velikom brzinom, zato što višestruki prenosi
podataka mogu da se započnu ili potvrde jednim signalom, umesto da se
zahteva da se svaka pojedinačna stavka opsluži ili potvrdi zasebno.
U vašem putovanju kroz BIOS setup program, kad god se pojavi opcija
"Burst Mode", obavezno je postavite na "Enabled". Trebalo bi, takodje,
da pažljivo ispitate stabilnost sistema posle takve promene.
Upozorenje: mnoge PCI kartice neće da rade kako treba ako se opcija "PCI Dynamic Bursting" postavi na "Enabled".
25. Aktivirajte Bus Mastering
Sve o BIOS-u 92mj
Aktivirajte Bus Mastering: to podešavanje ubrzava pristup čvrstom disku (pogledajte snima ekrana J.)
Ovo podešavanje BIOS-a upućuje Windows da koristi brži režim DMA
(Direct Memory Access, direktan pristup memoriji) kada čita sa, ili
upisuje na čvrsti disk. Režim DMA dozvoljava uredjajima diskova da
direktno pristupaju sistemskoj RAM memoriji, bez potrebe za učešćem
centralne procesorske jedinice. To ubrzava pristup podacima na čvrstom
disku, na primer, i štedi dragocene resurse centralne procesorske
jedinice.
Kada meni "Integrated Peripherals" uključuje opciju koja se zove "PCI
IDE BusMaster", postavite njenu vrednost na "Enabled" kao što je
prikazano na snimku ekrana J. Jednom kada je ovo podešavanje
aktivirano, idite na "Start, Control Panel, System" i pritisnite dugme
Device Manager iz njegove kartice Hardware. Potražite podmeni koji se
čita nešto kao "IDE ATA/ATAPI Controller" - označavanje može da se
menja od jedne do druge matične ploče. Dvostrukim pritiskom na taster
miša izaberite stavku pod naslovom "Primary IDE Channel", a onda
odaberite karticu "Advanced Settings". Trebalo bi da ugledate stavku
označenu sa "Current Transfer Mode". Unutar njenog polja za podatke,
obezbedite stavku koja se čita nešto kao "Ultra DMA Mode". Čvrsti
diskovi često nude vrednost koja se čita kao "Ultra DMA Mode 5 (Ultra
100)", dok CD i DVD uredjaji ili rezači obično rade u Mode 2 (Ultra 33).
26. Promenite vremenska podešavanja RAM memorije
Sve o BIOS-u 105xu1
Smanjite vremena kašnjenja: to radi samo kod veoma kvalitetnih modula
RAM memorije, ali kada stvarnmo radi, pravi ogromnu razliku (snimak
ekrana K.)
Svaki SDRAM i DDR memorijski modul uključuje čip Serial Presence Detect
(SPD), koji skladišti vrednosti vremenskih podešavanja memorije.
Proizvodjači RAM memorije odredjuju SPD vrednosti projektovane tako da
garantuju siguran, stabilan rad. Medjutim, u najvećem delu vremena,
ispklati se eksperimentisati sa tešnjim vremenskim vrednostima, zato
što to može da poboljša ukupnu performansu i do 10%.
Relevantna opcija može da bude imenovana nešto kao "System
Performance", "Memory Timings", ili "Configure DRAM Timing". Po
pravilu, podrazumevana vrednost za ovu opciju je "By SPD". To upućuje
računar da pročita preporučene vrednosti pravo iz samog memorijskog
modula i da automatsdki koristi te vrednosti za pristup memoriji.
Alternativna vrednost "Enabled" je na sličan nači malo verovatan uzrok
problema za vaš PC računar.
Oni koji žele da podešavaju svoje sisteme za veću brzinu, trebalo bi umesto toga da izaberu vrednosti "Sve o BIOS-u Grinisabled"
ili "User Defined", ako i kada su one na raspolaganju (pogledajte
snimak ekrana K). Onda postavite vrednosti parametara sami, kao što je
opisano u savetima koji slede dalje u tekstu.
27. Manja vrednost kašnjenja RAS-do-CAS
Najbolje je da se o sistemskoj memoriji misli kao o jednoj vrsti
dvodimenzionalne tabele. Pristupanje podacima prvo zahteva
identifikovanje reda korišćenjem signala koji se zove Row Address
Strobe (RAS), a zatim kolone, korišćenjem signala Column Address Strobe
(CAS), da bi se na jedinstven način identifikovala odredjena memorijska
lokacija. Da bi se obezbedilo ispravno adresiranje memorije, potrebna
je paiza izmedju signala RAS i CAS. To kašnjenje RAS-do-CAS normalno
uzima dva ili više ciklusa generatora takta.
Vrednost za "SDRAM RAS to CAS Delay" vam omogućava da odredite tačno
koliko ciklusa generatora takta mora da istekne izmedju slanja signala
RAS signal i posle toga signala CAS. Moguća podešavanja obično padaju u
opseg izmedju 2 i 5, gde je 2 najbrže. Smanjujte tu vrednost za po
jedan ciklus i ispitajte svoj sistem u pogledu stabilnosti sa svakom
promenom. Što je bolja RAM memorija, to je manja vrednost na kojoj će
vaš sistem nastaviti da radi kako treba.
28. Smanjite kašnjenje CAS
Kada je u toku pristup memoriji, odredjen vremenski period mora da
protekne izmedju specificiranja memorijske adrese i pristupanja njenom
sadržaju; to se zove kašnjenje (latency). Taj interval za memorijsku
ćeliju može da se postavi na 2T za dva ciklusa generatora takta, 3T za
tri ciklusa generatora takta i tako dalje. Manja vrednost za "SDRAM CAS
Latency" znači bržu performansu; veća znači sporiju performansu.
Najsigurnija i najispravnija vrednost za "SDRAM CAS Latency" je obično
odštampana na etiketi, ili ugravirana direktno na samom memorijskom
modulu. Tipične vrednosti su 3T ili 2,5T za jevtinije memorijske
module. Promenite to podešavanje na 2,5T ili čak na 2T, a zatim
ispitajte stabilnost svog sistema. Neki proizvodjači memorija tvrde da
memorija sposobna za 2T može takodje da radi na većim brzinama
memorijskog generatora takta. Ako sužavanje kašnjenja CAS uspeva,
možete takodje da pokušate sa povećavanjem brzine memorijskog
generatora takta, povećavanjem vrednosti za opciju "Memory Frequency".
Upozorenje: napravite samo jednu promenu istovremeno, a onda ponovo
podignite sistem i ispitajte njene efekte puštanjem benčmarka. To
olakšava povratak na ispravnu vrednost kada se pojavi nestabilnost i
zahteva neka vrsta vraćanja unazad.
29. Smanjite vreme učitavanja memorije
Uz korektna podešavanja, memorijske ćelije prikupljaju naelektrisanja
koja su im potrebna da bi brže radile. Podesite vrednost za opciju
"SDRAM RAS Precharge Delay" (u ciklusima generatora takta) za interval
kada se gradi nivo naelektrisanja i kada se pošalje signal RAS. Manje
vrednosti, kao što je "2", podešavaju tempo brže od većih vrednosti,
ali veće vrednosti osiguravaju stabilniji rad sistema. Smanjite broj
ciklusa generatora takta, po jedan istovremeno i ispitajte stabilnost
svog sistema posle svake takve promene.
30. Skratite kašnjenje pre sledećeg pristupa memoriji
Opcija "SDRAM Active Precharge Delay" se takodje specificira kao broj
ciklusa memorijskog generatora takta. Taj broj pokazuje kašnjenje
izmedju uzastopnih pristupa memoriji, pa njegovo smanjenje može ubrzati
ukupan pristup memoriji.
Tipično "odokativno" pravilo za tu vrednost je: Active Precharge Delay
= CAS-Latency + RAS Precharge Delay + 2 (dodato kao margina
sigurnosti). Kao i za svaku eksperimentalnu vrednost za "friziranje"
sistema, smanjujte taj broj za po jedan ciklus istovremeno, da biste
doredili da li brže vrednosti funkcionišu, što je čest slučaj. Čim se
pojave problemi stabilnosti, podignite tu vrednost za jedan, da biste
osigurali rad bez ikakvih nevolja.
31. Vremenska uskladjenja čitanja RAM memorije
Sve o BIOS-u 113rj
Vremenska uskladjenja RAM memorije: postepene promene podešavanja
pomažu da se poveća performansa brzine RAM memorije (snimak ekrana L).
Preporučene vrednosti za podešavanja u savetima 27 do 30 pojavljuju se
najčešće na samom memorijskom modulu. Skup vrednosti koji se čita
"2.5-4-4-8" specificiran je u ciklusima generatora takta i znači da je
CAS kašnjenje 2,5 ciklusa, RAS do CAS kašnjenje 4 ciklusa, RAS
Precharge Delay je 4 ciklusa, a Active Precharge Delay je 8 ciklusa. To
predstavlja vrednosti podešavanja koje preporučuje proizvodjač za
specificiranu frekvenciju memorijskog generatora takta. Manje vrednosti
mogu dobro da rade, ali takodje predstavljaju rizik pada sistema. Da
biste poboljšali performansu, smanjite ove vrednosti postepeno, po
jednu istovremeno, i ispitajte svaku promenu u pogledu uticaja na
stabilnost sistema i njegovu performansu, kao što je prikazano na
snimku ekrana L.
32. Povećajte nivoe ulaznog napona RAM memorije
Kada RAM memorija radi brže, potreban joj je viši napon. Eto zašto
morate da povećate nivoe ulaznog napona da bi odgovarali većim brzinama
generatora takta.
Opcija "Sve o BIOS-u GrinDR
Reference Voltage" dozvoljava da se nivoi napona povećavaju u koracima
od po 0,1 V. Povećavanje te vrednosti ima smisla samo kada ste smanjili
jednu ili više vremenskih vrednosti, ili kada ste povećali frekvenciju
memorijskog generatora taktai kada počnu da se manifestuju problemi
stabilnosti. Upozorenje: podešavanje nivoa ulaznog napona na suviše
visoke vrednosti može u nekim slučajevima da uništi memorijske module!
33. Isključite audio matične ploče
Sve o BIOS-u 121sk
Odbacite "mrtav teret": isključite funkcije koje ne koristite, kaošto je čip za zvuk na matičnoj ploči (snimak ekrana M).
Čip za zvuk na matičnoj ploči može nikada da se ne koristi. Ako
instalirate PCI zvučnu karticu, ili ako nikada ne koristite audio
funkcije vašeg PC-ja, deaktivirajte čipove za zvuk na matičnoj ploči.
To poboljšava ukupnu performansu i stabilnost sistema. U meniju
"Integrated Peripherals", podesite vrednost za opciju "AC97 Audio
Select" na "Sve o BIOS-u Grinisabled" (kao što je prikazano na snimku ekrana M).
34. Isključite port za igrice
Samo oni što koriste stariju komandnu palicu, ili oni koji
upotrebljavaju port za igrice kao MIDI interfejs, zaista imaju potrebe
da namene dva U/I porta i IRQ portu za igrice svog PC računara. (Čak i
ako koristite komandnu palicu, na mnogim novijim sistemima se svejedno
upotrebljava USB umesto toga.) Svi ostali korisnici mogu jednostavno da
deaktiviraju taj port. Evo kako se to radi: u meniju "Integrated
Peripherals", podesite vrednost za opciju "Game Port" na "Sve o BIOS-u Grinisabled".
35. Deaktivirajte LAN funkcije na ploči
Neke matične ploče vam dolaze opremljene sa dva mreržna interfejsa, ali
po pravilu, većini korisnika je poteban samo jedan, pa mogu da isključe
onaj drugi. Čak i neispravan interfejs bi trebalo da se isključi. To
povećava performansu i stabilnost sistema. U meniju "Integrated
Peripherals", jednostavno podesite vrednost za opciju "Onboard Intel
LAN" na "Sve o BIOS-u Grinisabled".
36. Deaktivirajte nepoterbne portove
U osnovi: samo starim PDA-ovima ili serijski priključenim modemima
potrebni su stari portovi COM1 i COM2. Njihovim deaktiviranjem se
uštede dva IRQ-a i smanjuje broj aktivnih prekida koje centralna
procesorska jedinica mora da proverava. Paralelni interfejs LPT je
danas često takodje suvišan. Ako umesto toga priključite svoj štampač
ili skener preko USB porta, taj stari interfejs vam više uopšte neće
biti potreban. U meniju "Integrated Peripherals" deaktivirajte
interfejse COM1 i COM2 kroz opciju "IO Devices, Com-Port", koja ponekad
može da se pojavi kao "Serial Port 1/2". Isključite interfejs LPT
podešavanjem vrednosti za opciju "Parallel Port" na "Sve o BIOS-u Grinisabled".
37. Deaktivirajte Firewire
Firewire vam je potreban samo ako planirate da uredjujete video sa
kamkordera, ili ako koristite druge Firewire periferijske uredjaje. U
protivnom, isključite ga.
U meniju "Integrated Peripherals", podesite vrednost za opciju "Onboard 1394 device" na "Sve o BIOS-u Grinisabled".
Ažuriranje BIOS-a
S vremena na vreme, proizvodjači matičnih ploča izdaju nove verzije
BIOS-a. Ažurirani BIOS optimizuje postojeći hardver, a može takodje i
da uvede nove funkcije, kao što su mogućnosti prisilnog ubrzavanja.
Preporučujemo vam da ažurirate svoj BIOS kad god se izda nova
komercijalna verzija (ali obično možete da preskočite privremena alfa
ili beta izdanja).
Program BIOS "stanuje" u specijalnoj vrsti fleš memorijskog modula. On
se može prepisivati, što omogućava da se stari BIOS potpuno prepiše
novom verzijom. Ažuriranje BIOS-a zahteva specijalne softverske alate,
koje će proizvodjač matične ploče ili sistema obezbediti za svaki
model. Zbog memorijske upotrebljene tehnologije, ažuriranje BIOS-a je
takodje poznato kao "flešovanje BIOS-a".
Kada dodje do izvodjenja ažuriranja BIOS-a, korisnici se suočavaju sa
dve alternativne metode za izvršenje tog zadatka. Prvo, oni mogu da
koriste Windows alat, koji obično dolazi sa CD drajverom za matičnu
ploču, ili mogu da ga preuzmu sa veb lokacije proizvodjača matične
ploče ili sistema. U pravilnim intervalima, taj alat proverava da bi
video da li su na raspolaganju nove verzije BIOS-a, automatski ih
preuzima kada ih otkrije i instalira ih na korisnikov nalog. Taj metod
je lak, ali opterećuje vaš PC sa još jednim programom koji konzumira
sistemske resurse izvršavajući se u pozadini.
Opcija Windows nikako nije loša, sve dok vaš sistem ostaje stabilan.
Medjutim, ako vaša Windows instalacija pada u haos, izbegnite taj
metod. U takvom slučaju, upotrebite umesto njega sledeći DOS metod.
Vi ćete, normalno, preuzeti taj alat sa veb lokacije vašeg
proizvodjača. Zatim, pokrenućete svoj sistem sa DOS diska za podizanje
i pozvaćete fleš program iz komandog reda; mnogo takvih uslužnih
programa dolazi u obliku ZIP datoteke koja, kada se raspakuje na
fleksibilnu disketu, na nju za vas kopira sve potrebne datoteke -
uključujući DOS datoteke za podizanje. Taj pristup je pouzdaniji, zato
što ne zahteva da se nikakvi upravljački programi uredjaja učitaju pre
nego što počne da radi.
Upozorenje: kada flešujete BIOS na noutbuk računar, on ne bi trebalo da
radi na bateriju - od suštinske je važnosti da bude uključen u zidnu
utičnicu, u protivnom rizikujete isključenje u toku ažuriranja, što
može da napravi pravu propast na vašem sistemu.
38. Učitavanje novog BIOS-a
Sve o BIOS-u 131my
Izaberite svoju matičnu ploču (ili sistem): Upotrebite samo one BIOS
verzije koje su primenljive na vašu matičnu ploču (ili sistem) i model
(pogledajte snimak ekrana N.)
Posetite veb lokaciju proizvodjača vaše matične ploče (ili sistema) i
proverite njihove stranice za podršku. Potražite izradu i model svoja
matične ploče ili sistema; pogledajte snimak ekrana N. Većina tih
stavki koristi označavanja kao "GA-686BX", "A7N8X-E" ili "K8T Neo2".
Ako vaše pretraživanje bude bez rezultata, upotrebite umesto toga samo
ime. Medjutim, ponekad ni to ne pomaže, možda zato što se ime matične
ploče na pakovanju (na primer "K8T-Neo"Sve o BIOS-u Wink razlikuje od njenog tehničkog opisa (na primer "MS-6702 Version 1.0"Sve o BIOS-u Wink.
Ako se to dogodi, umesto prethodnog, predjite na listu proizvoda na veb
lokaciji, i pratite ispravnu putanju da biste izabrali model matične
ploče (ili sistema) koji posedujete. Jednom kada ste pronašli
odgovarajući, možete onda da izaberete "Sve o BIOS-u Grinownloads" ili "Support" da biste pronašli ono što vam je potrebno.
39. Arhiviranje BIOS verzija
Neki ljudi redovno preuzimaju datoteke za ažuriranje BIOS-a sa
proizvodjačeve veb lokacije, čak i kada im one nisu potrebne: na
primer, da eksperimentalno procene alfa ili beta izdanja, ili promene
koje nisu relevantne za specifične instalacije. Možete uvek da zamenite
kasnija ažuriranja koja vam se ne svidjaju ili vam prave probleme,
starijim verzijama BIOS-a. Uvek pročitajte datoteku Readme, koja prati
svako ažuriranje BIOS-a, u potpunosti pre nego što ga instalirate.
Datoteka će tačno opisati koje promene i poboljšanja su uključena u
pridruženu BIOS verziju.
40. Ispitajte svoju ažuriranu instalaciju
Sve o BIOS-u 145tl
Ispitivanje instalacije: primedbe kao ova vam pomažu da odlučite da li
želite da upotrebite neko ažuriranje ili ne (pogeldajte snimak ekrana
O).
Ako se ažuriranje BIOS-a bavi specifičnim, konkretnim problemima (kao
što je prikazano na snimku ekrana O), morate da odlučite da li se ta
pitanja odnose na vaš sistem. Ako to nije slučaj, verovatno bi trebalo
da preskočite ažuriranje, izuzev ako ono takodje obećava i definitivna
poboljšanja u performansi. Ažuriranje BIOS-a često omogućava
instalaciju brže centralne procesorske jedinice i može na taj način da
obezbedi merljive dobitke u performansi.
Ako niste sami kupili svoju matičnu ploču, ili ako je ona došla kao deo
PC-ja "ključ u ruke", najbolje je da proverite veb lokaciju
proizvodjača, da biste videli da li je ažuriranje BIOS-a na
raspolaganju za matičnu ploču. Moguće je da će proizvodjač PC računara
ponuditi ažuriranje BIOS-a koje je nastalo kao ažuriranje BIOS-a za
matičnu ploču koju njegov PC sadrži. Ali, isto tako je moguće da će
proizvodjač PC-ja ponuditi svoj sopstveno jedinstveno ažuriranje BIOS-a
koje se razlikuje od generičkog ažuriranja BIOS-a za matičnu ploču. Ako
niste sigurni da li bi trebalo da primenite ažuriranje BIOS-a
proizvodjača PC-ja ili proizvodjača matične ploče, pitajte
proizvodjača; ako ne možete da dobijete direktan odgovor, može biti
pametno da uopšte odustanete od ažuriranja BIOS-a.
41. Pripremanje fleš diska
Kada preuzmete ažuriranje BIOS-a, ono je normalno u obliku ZIP arhive
koja sadrži brojne datoteke. Jedna od datoteka će sadržati samu stvarnu
sliku BIOS-a, koja može da ima neko zamršeno ime, kao što je
"W7176IMS.110" ili "AN8D1007.BIN". Obično ćete takodje pronaći neku
vrstu tekstualne datoteke, koja uključuje uputstva za instalaciju.
Izvršna datoteka tipa .EXE je stvarni alat za flešovanje BIOS-a. Ona
prenosi sadržaj BIOS datoteke u čip fleš memorije, gde "stanuje" BIOS.
Na primer, za Awardove BIOS-e, ta datoteka se obično zove
"awdflash.exe". Mogli biste takodje da pronadjete datoteku za pomoć
koja pojednostavljuje pozivanje i upotebu alata za flešovanje; kao
primer, ona može da se zove nešto kao "start.cmd", "flash.bat" ili
"autoexec.bat". Raspakujte te datoteke u direktorijum koji se zove
"C:\BIOS\". Ako je ažuriranje BIOS-a na raspolaganju za preuzimanje kao
samoraspakujuća izvršna datoteka, kopirajte tu datoteku u direktorijum
"C:\BIOS\", i izvucite njen sadržaj izvršavanjem datoteke unutar tog
direktorijuma.
Važno: Dok PC još uvek radi (drugim rečima, pre nego što ga ponovo
podignete), štampajte datoteku Readme koja sadrži dodatne informacije o
ažuriranju BIOS-a. Sačuvajte je sa vašim priručnicima za matičnu ploču
ili sistem. Ako nemate kopiju tih priručnika, posetite veb lokaciju
proizvodjača. Tamo ćete pronaći skoro sve priručnike koji su na
raspolaganju za preuzimanje u obliku PDF datoteka.
42. Flešujte svoj sistem sa diskete
Da biste započeli ovaj proces, trebaće vam DOS disketa za podizanje
sistema. Da biste je napravili, startujte biranjem My Computer iz
menija Start. Pritiskom na desni taster miša pojaviće se ikonica
fleksibilne diskete unutar tog okvira. Izaberite "Format..." u meniju
koji se pojavljuje, a onda izaberite polje za overavanje odmah do
"Create an MS-DOS startup disk" u rezultujućem okviru za formatiranje.
Izaberite mišem "Start" da biste započeli proces formatiranja, a kada
se završi, zatvorite okvir "Format 3 1/2" Floppy". Izbrišite sve
datoteke na novoformatiranoj disketi i kopirajte alat Flash i datoteku
BIOS na disketu (na primer, to bi značilo "awdflash.exe" i
"w6330vms.360" za relativno čestu Awardovu BIOS verziju).
Da biste instalirali novi BIOS u čip fleš memorije koristeći disketu za
pokretanje, ponovo podignite PC i obezbedite da se on sigurno podigne
sa diskete. Zatim, pozovite program BIOS Setup pritiskanjem traženog
tastera za vreme inicijalnog pokretanja. Izaberite stavke menija
"Advanced BIOS Features, Boot Sequence" (što na nekim mašinama može
takodje da se pojavi kao "Advanced, Advanced BIOS Features"Sve o BIOS-u Wink.
Obezbedite da se postavi vrednost "Floppy" za opciju "1st Boot Device".
Izadjite iz podmenija koristeći taster [Esc]. Upotrebite taster [F10]
da završite tu Setup sesiju i osigurajte da se vaše promene zadrže tako
što ćete pritisnuti [Y] da odgovorite "Sve o BIOS-u Grina" kada ste upitani da li želite da sačunate svoje promene.
43. Flešovanje BIOS-a iz DOS-a
Dva puta proverite da li vaša mašina ima stabilan i pouzdan izvor
napajanja električnom energijom. Kao što smo ranije pomenuli, nemojte
da flešujete BIOS ninakakvom noutbuk računaru dok on radi na svojim
baterijama - obezbedite da je uključen u zidnu utičnicu.
Ponovo podignite svoj PC sa diskete koju ste napravili sa Fleš alatom i
datotekom BIOS. Kada dobijete poruku "Enter the name of the command
interpreter...", unesite ime fleš programa, praćeno imenom same BIOS
datoteke (to izgleda kao A:\>awdflash.exe w6330vms.360 u našem
primeru za Award BIOS). Program će preuzeti upravljanje i voditi vas
kroz ostatak procesa.
Sve o BIOS-u 157xy
Arhivirajte stari BIOS: pre flešovanja novog BIOS-a, osigurajte stari,
zbog moguće kasnije ponovne upotrebe, pritiskajući taster [Y], da biste
ga sačuvali u datoteci (snimak ekrana P.)
Mada imena fleš alata i BIOS datoteke mogu da se razlikuju na vašem
PC-ju - na primer, "awdfl789.exe" i "w6330vms.250" - pristup ostaje
isti. Sledite uputstva sa monitora i odgovorite na sve upite koji se
odnose na rezervnu kopiju i arhivu. Za svako ažuriranje, sačuvajte
kopiju vašeg starog BIOS-a na datoteci, kao što je prikazano na snimku
ekrana P. Ta rezervna kopija će vam omogućiti da se vratite na staru
verziju, ako bi vam novi BIOS napravio bilo kakav problem posle
instalacije.
Najzad, fleš program će prepisati sliku BIOS-a u fleš memoriju, gde će
ona i ostati. Kada se sve to završi, ponovo pokrenite svoj PC. Svakako
obezbedite da vaš PC ne ostane bez napajanja električnom energijom, ili
da se ne isključi za vreme procesa ažuriranja; u protivnom ćete videti
šta zapravo znači nova (i svakako neželjena) fraza u komjuterskom
žargonu: "mašina je u neodredjenom stanju".
Sve o BIOS-u 164ya
44. Učitavanje novog BIOS-a
Jednom kada je ažuriranje kompletirano, isključite svoj PC. Sigurno
uklonite energetski kabl, a onda izbrišite svoj CMOS kao što je opisano
u tački 5 odeljka "BIOS-ova zlatna pravila", koji je dalje u tekstu.
Ponovo povežite svoj izvor napajanja električnom energijom sa mrežom,
priključujući energetski kabl, a zatim ga uključujući u zidnu utičnicu.
Uključite svoj PC, i trebalo bi da budete nagradjeni porukom na ekranu
koja se odnosi na novi BIOS koji ste upravo instalirali. Pritisnite
svoj čarobni taster da pozovete program BIOS Setup. Odaberite opciju
"Load Optimized Defaults" (koja na nekim mašinama može da se pojavi kao
"Exit, Load Setup Defaults"Sve o BIOS-u Wink.
Izadjite iz setupa i sačuvajte promene pomoću tastera [F10] i [Y], a
onda još jednom pokrenite PC računar i počnite da uživate u plodovioma
svog rada.
BIOS-ova zlatna pravila
Kada menjate podešavanja BIOS-a, ima malo toga što stvarno možete da
pokvarite, sve dok ne podižete bilo koji ulazni napon. I pored toga,
dobra ideja je da znate i poštujete razna pravila koja vas čuvaju od
nevolja.
1. Napravite rezervnu kopiju vašeg postojećeg BIOS-a. Pre nego što
instalirate novi ili promenjeni BIOS, sačuvajte staru verziju. Svaki
fleš alat uključuje opciju kao što je "Save current BIOS as"
(pogledajte snimak ekrana D). Uz pomoć rezervne kopije, možete uvek da
podignete sistem i opet radite, ako vam nova verzija ili promene u
podešavanjima prouzrokuju probleme.
2. Menjajte samo po jedno podešavanje istovremeno. Kada puštate program
BIOS Setup, pravite promene pažljivo, po jednu istovremeno i u malim
stepenima gde je to primenljivo. ponovo pokrenite svoj PC posle svake
promene i pustite ga na "probnu vožnju" pod Windowsom, da biste se
uverili da stvari rade kako treba. To je jedini bezbedan način da se
utvrdi uticaj pojedinih promena na vaš PC.
3. Uradite testove stresa ili benčmarke. Puštanje vašeg sistema da radi
pod velikim ili punim opterećenjem je najbolji način da se odredi da li
agresivno podešavanje pravi ili ne pravi probleme u radu PC-ja. Za tu
svrhu najbolje rade paralelna upotreba masivno umreženih aplikacija,
kao što su računarske onlajn igrice, uredjivanje videa 3D, ili benčmark
programi kao što je 3DMark 2005.
4. Ako nište drugo ne uspe, probajte hladni start. Ako PC neće da se
podigne posle pritiska na dugme za Reset, isključite računar i
sačekajte minut ili dva pre nego što ga ponovo uključite. Upotrebite
prekidač na izvoru za napajanje električnom energijom, a ne dugmad na
prednjem delu vašeg PC-ja.
5. Izbrišite CMOS. Kada PC neće da se podigne pošto ste napravili
promene u BIOS-u, vi više ne možete da pristupite programu BIOS Setup,
da biste uklonili te promene. Ako se to dogodi, moraćete da izbrišete
CMOS memoriju u kojoj se nalaze podešavanja BIOS-a. Sledite uputstva za
brisanje ili resetovanje CMOS memorije iz priručnika za vašu matičnu
ploču (ili sistem). U nekim slučajevima, to zahteva premeštanje
kratkospajača na kontaktima mosta koji su dodeljeni da bi se poslala
instrukcija "Clear CMOS" ka toj memoriji. To može da znači stvarno
premeštanje fizičkog kratkospajačkog bloka na matičnoj ploči, ili može
da zahteva podešavanje DIP prekidača. Zapamtite da treba da uklonite
taj kratkospajač kada izbrišete CMOS. Druga mogućnost je da izvadite
CMOS bateriju i isključite PC iz zidne utičnice. Medjutim, da bi
pouzdano radilo, to može da potraje više sati.
Back to top Go down
https://europen.forumotion.com
 
Sve o BIOS-u
Back to top 
Page 1 of 1

Permissions in this forum:You cannot reply to topics in this forum
Dobrodosli na : WWW.EUROPEN.FORUME.BIZ :: Informaticka tehnologija-
Jump to: